Malo kasnim, ali dužan sam izvještaj od prošlog vikenda iz Paklenice. Povezao sam 6 dana u kanjonu pa bi bilo u redu i da napišem nešto. Auto sastava Koki, famozni Deda, njegova cura Helena i ja, je u četvrtak ujutro krenuo k praznoj Paklenici. U kanjonu smo debelo poslije podneva, te se odlučujemo za Zgrešeni kao prvi smjer toga dana. 3 lagane dužine, ocijenu drži taj detalj u prvoj. Taj jedan gib meni, a mislim nije ni Kokiju bio previše kompliciran. Spit je pred nosom, tako da nema nekog prevelikog straha. Sve u svemu, jedan jako lijepi smjer koji se stigne brzo proletit. Nakon kratkog odmora prelazimo potok i ulazimo u Gospodare Kiše koje jako preporučam, meni zasad najljepši smjer u Paklenici. Prvi cug je konstanti 6a+ u kojem treba biti pažljiv da se ode pravim putem. Drugi cug je prekrasan, 30ak metara prekrasne krimpave ploče. Prva dva cuga su me pošteno izmorila, pa se po ostatku smjera vučem mojim klasičnim sporim gibovima, ali dolje smo ipak prije mraka. Preporučujem za absajle barem 70m užeta, ali i sa 60 metarcem se može, usput se isproba koliko su čvrsta stabla u smjeru. Idući dan smo opet kasnije pod smjerom, ja sam ujutro rješavao obaveze na faksu. Ulazimo u Akademski, koji nadilazi očekivanja te bi ga također preporučio. Trojke i četvorkice su fino lagano penjanje, a detalj u zadnjem cugu je interesantan, ocjena je 5b prije 5a, ali isto je sve u tom jednom gibu. Na Đuzi sam shvatio da mrzim sajle, ali pogled i lagani zalazak sunca je malo uljepšavao moju patnju. U subotu je prvotna ideja bila penjati Pink Panthera, ali moja brzina penjanja prva dva dana nije bila baš zadovoljavajuća, osjećao se umor i od vikenda prije pa se odlučujemo za Izgubljenu djecu. Nakon puna dva giba se nažalost povlačimo, meni je natekao palac na desnoj nozi. U penjačici je previše bolilo, najradije bi ga rezao. Ali situacija je takva kakva je, Koki je bio stvarno super što se toga tiče, te smo barem odlučili pronaći ulaz u Pink Panther. Ulaz je dosta skriven, ali nakon malo lutanja ga pronalazimo. Rekao bih da je pristup od Klanaca do ulaza otprilike 30 min, a smjer ostaje ispenjati neki drugi vikend. Navečer Zeko i Brajković udružuju snage te spremaju dosta dobru svirku u Peku. Mislim da bi im ostavio koju kunu da ih vidim na ulici. Nedjelja je opet dosta spora, neki osjećaju posljedice svirke, a u kanjonu smo poslije podneva. Nadrogiran s 3 kave se ipak odlučujem priključiti Kokiju u Karamari, usprkos boli u prstu. Prvi cug je dosta tvrd i dugačak, tako da se treba mentalno pripremit na to. Ostatak smjera je fin, Koki klasično trčkara po peticama te smo začas na vrhu. Absajl nazad, uz par problema s užetom, ali ovaj put imam Kokija koji anulira sva zapinjanja užeta, te smo uskoro na tlu, ovaj put s cijelim halfovima. Iduća dva dana malo lošije vrijeme, bilo je nešto sitno penjanja s Antišom, te hodanja da zaključim moj Paklenički tjedan.

Moram spomenuti kako dobru hranu sam jeo tih dana. Kombinacija Helena, Deda i Koki bi posramili neke poznate kuhare sa svojim specijalitetima. Ako tko bude imao priliku upast s njima u auto, nemojte to odbiti, rijetko ćete tako dobro jesti :-)

Fotke: Paklenica 05/20