Naš je auto napustio Zagreb u subotu oko pola osam - Marko, Ana, Zoltan i ja. Negdje na pola puta do Gospića smo se mimoišli s Koraninim autom: žena za volanom i trojica usnulih ljepotana razjapljenih čeljusti (slike slijede za koji dan). DHMZ-ova vremenska prognoza se i ovaj vikend pokazala nepouzdanom jer je par kapi kiše palo tek poslije podne, ali nedovoljno da nas omete u penjanju. Zoltan i ja smo popeli Bibl und Bubl dok su se Marko i Ana okušali u Velebit Expresu. Zoltan je sasvim suvereno poveo prvi i treći cug, no malo smo se kilavili na silasku tijekom kojeg smo uspjeli odvaliti popriličnu glondžu (srećom nikoga nije bilo u podnožju). Spustili se do auta gdje su Neven i Jagor već tamanili Nutelu i spremali se dalje. Ubrzo su se pojavili i Mateljan i Kore pa se nas četvero zaputismo u Il Risveglio de Maschrini (5c, 5b, 5b). Jako lijep smjer (jednom sam ga prilikom penjala sa Sašom) na kojem se ne napumpavaju ruke nego noge jer se uglavnom penje na trenje. No prava uživancija! Silazak je absajlom i naravno da mi je zapelo uže na drugom cugu. Srećom, uspjeli smo ga otkačiti bez nekih ozbiljnijih intervencija, ali ovo već postaje smiješno... Saša, sve sam uvjerenija da je problem ipak u meni, a ne u nama. :( Moramo opet u neki smjer zajedno da to provjerim.
Drugi je dan u planu bila La Figlia del Capitano, ali smo ipak odustali zbog jakog vjetra i prijetećih oblaka. Umjesto penjanja vratili smo se u dom na partiju Bele s invalidom. Nije na odmet napomenuti da su Zoltan i invalid dobili samo prvu partiju, u drugoj smo Ana i ja bile daleko nadmoćnije (Marko je za to vrijeme spavao snom pravednika), a već smo ih razbijale i treću kada se vratila ekipa iz Vipere pa smo ipak odlučili prekinuti igru i krenuti prema Zagrebu. Inače, zahvaljujući Ani, ovo je bilo jedno od najzabavnijih kartanja ikad... :)
A što se Mateljana tiče, koliko znam, poskok je samo mirno i lijeno ležao na suncu kad se Mateljan, bez ikakvog razloga, bacio u rupu. Mislim da poskok niti ne zna što se desilo... ;)