Bilo nas je sve skup 4. Jad i bjeda kak inače zna biti. Baš smo pričali kak je super kad u subotu ujutro kod Dinka sjedi nas dvajst za 5 spojenih stolova. No dobro... i mala ekipa ima svoje čari. Uglavnom Kruno je vozil i još smo u autu bili Dražen, Plawa i ja. Došli smo u Starigrad tak negdje oko pol 10 i tam smo se našli sa Velikogoričkom legendom Tombom koj je furo svoje dvije frendice na penjanje pa smo mu tom prilikom posudili štrik.
Kod Dinka uz obilne doze kafi, kakaeka i ostalih šečernih pizdarija smo dogovorili di bu ko, kak i skim. Kruno i ja smo se dvoumili između kaČe i infinita i onda smo se ipak odlučili na kaču zato kaj ima nešo lakše dužine a Tihomir i Turbo su se vratili živi iz nje nedavno pa smo mislili da bi i mi mogli to sredit. Plawa i Žendra su krenuli u karabore koj su poslje spojili sa bridom za veliki čekič. I tak lagano krenuli i u 10 do 11 bili pod smjerom.
Naravno nešto smo fulali i umjesto prvog cuga koj je trojka penjali smo neku viseču tramvajastu peticu i nelagodno si mislili "Jebo FrančeKneza i kaj nas poslje čeka." Poslje smo skužili da smo neš fulali i drugi cug je fakat bio trojka. Dužine koje sljede zaobilaze nekakve ogromne prevjese i kreču se stijenom po raznim rampama i prečkama, sve jako lijepo. Na nekim djelovima se cjedila voda po tim pločama koje je trebalo prečkat ali to još nije bilo toliko strašno. Uglavnom uživali smo u smjeru i ja stvarno neznam kak, ali negdje smo skrenuli malo previše udesno i kada sam ja išo sređivat "ključni cug" koj je stvarno bio 6a+ (ali ploča) na 2 metra ljevo od sebe sam vidio ooodvratan žljeb pun zamki za bježanje. To je očito bio ključni cug kače koj smo nenamjerno fulali. Dužina koju smo penjali je 6a+ dužina od Pezzolatovog smjera "Passenger" i čak mi nije žao što sam moro penjat ljepu ploču umjesto fuj žljeba/kamina što god. :) Teški cug nakon toga je mokri 6a kamin od kojeg se možete vrlo lagano zrigat kad ga vidite. Kruno ga je postavio a ja kad sam krenuo u njegovo prolaženje sam poslio "Zaašto da se ja sad jebem po tom usranom mokrom kaminu." Kad ga gledate odozdola uopče nisam imo ni ideju kako se to sranje prolazi, došlo mi je da se sam navučem i zajebm uopče sa pokušavanjem. Ali ne! Nekako noga naprijed, noga iza, upri leđima i malo po malo, grebi sa guzicom, noktima, glavom, facom, svim živim čime znaš i na kraju ga sredio poprilično elegantno. Čak bi rekao da sam uživao u prolaženju tog kamina. Jako čudan osječaj al baš mi je bio dobar. Nakon kamina smo imali 5a rampu koja je bila tolko mokra i ljigava da smo se oboje navukli na zamku. :) Sve ama baš sve za ruke i noge je bilo mokro i puno onih fuj crnih algi zbog kojih je još sklizavije. No dobro, zadnji cug je pravi bombon, 5b kosa pukotina puna trajvanci i samo peglaš bam bam bam, odlično. Na kraju tog super cuga si vani i pun si euforije jer si završio smjer sa nekakvim dobrim cugom a ne neko izlazno jebanje po trojkama kak inače zna biti.
Kak smo penjali cjelo vrijeme smo se vidjeli sa Pavlom i Draženom i onda smo se navikivanjem dogovorili da se nađemo na vrhu Aniča kuka pa zajedno dolje. Mi smo završili ranije i krenuli na vrh. Usput smo vidli dečke iz Rijeke kak sređuju ključni cug u zenitu, poprilično impresivna slika. Naši su došli tik pred sam mrak i lagano smo izvadili lampe i krenuli dolje. Na putu do dolje smo pokušali nabrojati svih 14 osamtisučnjaka ali uvjek smo zapeli na broju 13 i nikak da se sjetimo tog zadnjeg. Doslovno smo izludili dok smo se pokušavali sjetit. :)
Poslje toga pizza, rakija, pokvarena piva, moja štikla, natrag kod Dinka, piva sa Tombom i ekipom koji su penjali čaja draga? če je od draga? ča je od draga je od draga? pa svi skup spavat u Seline.
Ujutro sve isto ko i prvi dan. bla bla Kruno i ja u levu tržišku Dražen i Pavla u turingenweg. Leva tržiška je stvarno prekrasan smjer sa ful konstantinim cugovima i preljepim penjanjem, jedan od najljepših koje sam penjo, to isto vrijedi i za kaču. Super je u levoj kaj se na kraju iz smjera izlazi preko prvog cuga brida za veliki čekič (prečka) ali u obrnutom smjeru. :) Oni koji su penjali znaju, super fora. Naša brza kompanjonska naveza nas je čekala na vrhu stupa i svi skup smo absajlali do dna.
Jedna od prednosti kratkog dana je da se doma dođe u normalno vreme, doma smo bili več u 8. Sve u svemu odličan vikend sa odličnim penjanjem. Da bog ponovilo se!