Kruno, Jagor, Neven i ja smo se zaputili put Jezerskog s namjerom da popnemo Teranovu smer. U vodiču uz smjer piše III/3, M, 350 m, 80°, 45°-60°.
Iz Zagreba krećemo oko 6.00, kod tovarne žicnice smo oko 9.30, lagano oblačenje, klopa i pokret prema smjeru. Nakon sat vremena smo na ulazu u smjer iz kojeg se spuštaju dva austrijanca. Kažu "Lots of snow and rock is falling, nothing to see here.". Al nismo bez veze došli do tu, idemo barem probat i sami vidjet situaciju.
Prvo kreću Jagor i Neven, nakon njih Kruno i ja. Snijeg po smjeru curi k'o blesav. Nakon nekog vremena Kruno se spušta i obavještava me nije siguran da ćemo se moć penjat uz taj silni snijeg koji curi. Ali Neven i Jagor su več propičili dalje pa Kruno ponovo kreće, za njim krećem i ja i eto nas na prvom štandu.
Kako je smjer popularan na štandovima se nađu stari klinovi. Drugi cug je najstrmiji (to je onih 80° iz vodiča) pa Kruno šarafi šraubu. To je jedino međuosiguranje koje smo postavili u cijelom smjeru. Snijeg je bio odličan tako da nije bilo nikakvih problema (osim snijega koji je cijelo vrijeme curio i punio džepove jakne, torbe, usta, oči..). Neke dijelove smo penjali paralelno, a Neven i Jagor su tako prošli veći dio smjera.
Mrvicu škakljiva je izlazna prečnica, ali uz super snijeg, stopinke koji su prošli penjači napravili i dosta starih klinova prolazimo bez problema. Kako je meni ovo bio prvi smjer u zimskim uvjetima, Kruno je preuzeo ulogu učitelja i vodio sve cugove. Hvala Kruno:).
Do auta se spuštamo preko Koče na Ledinah i kroz Ždrelo (ferata po ljeti). Jagora i Nevena nismo vidjeli od prvog cuga do auta pa oni sigurno imaju svoje dogodovštine, al nek oni pišu više o tome :)
Do auta stižemo sa zadnjim zrakama sunca, tj sa zadnjim svjetlom dana jer sunca nismo vidjeli cijeli dan. Nakon toga na zelje, žganci od heljde i kobaje (Neven se zeznuo sa krvavicom) i ja put Zagreba a ostatak ekipe put Logarske na još jedan dan penjanja.
Evo i par fotki.