Šećerni glavić

Guzva nesto u Alpama ovaj vikend! Daklem... bili Ivo Salkovic i ja ovaj vikend na jos jednom izletu visokogorskog tecaja PDS Velebita. 12 nas pohodilo je Stubaier Alpen u Tirolu te se popeli na 3.507m visok vrh Zuckerhuetl. Krenuli iz Zagreba u subotu nesto prije 6 ujutro te, uz stajanja na Voklu i u Lienzu, stigli do Stubaitala oko 13:30. Sa parkinga na 1.600m ima oko 1,5h-2h pristupa do doma Sulzenauhuette na 2.191m. Jos smo malo uzivali na poslijepodnevnom suncu na terasi, a onda se povukli na veceru, a vec od 21h lagano se povlacili na spavanac. Spavanje na skupnom leziscu je 9 Ojra, sa iskaznicom. U nedjelju budjenje u 4, polazak u 5. Pristup do ledenjaka je po stazici koju nije lose izvesti u laganijoj obuci, a teze gojze zakaciti na ruksak za kasnije. Planove i prolazno vrijeme pokvario nam je neki odron koji je presao preko morene po kojoj vodi markirana staza do glecera pa se nije dalo popreckat preko sipara (nekih stotinjak metara) nego smo se morali dosta vratiti natrag i spustiti se do obale lednjackog jezera te tim putem doci do snijega. Cim smo se malo popeli po snijegu navezujemo se (3 naveza po 4 osobe) i slijedi najljepsi dio uspona - 3 sata hodanja po ledenjaku, pod nebom bez oblacka, uz preskakanje nekih sitnih spaltica. A na ledenjaku... k'o Bikceviceva srijedom poslijepodne! Sreli smo ili vidjeli na daljinu bar 10-15 naveza od 3 do 6 osoba. U neko doba protutnjao je pored nas neki klinac u sprintericama, kratke hlace, kratka majica, mijeh od valjda 1 litre na ledjima i ubrzo nestao u daljini. Nekih sat i pol kasnije opet je prohujao u drugom smjeru. U medjuvremenu mi oko podne dolazimo pred vrsni uspon... 80-ak metara penjanja po granitnim glondjama, recimo II-III. Stijena je ugodno zagrijana na suncu, sve puno lijepih bridova za primanje, trenje drzi k'o ludo, premda nije neko veselje to penjati u debelim cvrstim gojzama (zivjele pristupne trekkerice u ruksaku!). Na vrhu smo oko 12:30. Marka je 5h, ali mi smo izgubili barem sat i pol onim vracanjem na pristupu. Neko vrijeme uzivamo na vrhu uz pivice, radlere, kikiriki i kekse pa krecemo dolje, opet navezani preko ledenjaka i tocno 12 sati nakon polaska vracamo se u dom. Nakon okrijepe i prepakiravanja spustamo se do auta i krecemo doma, autoputom preko Innsbrucka i Salzburga jer je, kao, brza cesta pa bumo prije doma. Jebiga, uz stajanje u nekom McDonaldsu i silne radove na austrijskim autoputima i to se otegnulo pa u Zagreb stizemo oko 4 ujutro. Budilica mi je jutros zvonila prije nego sto sam uopce spustio glavu na jastuk...