Špik - Direttissima 2

Pa evo malo detaljnije s moje strane :-) Nakon brzinskog shopinga u Ljubljani (nabavio tenisice, jeeej), dolazimo na parking u Gozd Martuljku taman prije mraka. Biranje samo najnuznijeg sto ce nam trebati za naredna 2 dana jer od viska mozda ne boli glava al bi boljele noge i ledja :-) Pristup do Bivka pod Spikom ide kroz gustu sumu s dosta racvalista ali treba samo pratiti markacije i putokaze "Pod Spik". Do bivka ilitiga, kako smo drugi dan doznali od tete iz Doma u Krnici, bivka Pod Srcem, ima nekih 700m visinskih i nama je trebalo oko 1.30h. Inace bivak je na super mjestu pod samim Spikom, na brezuljku ne rubu sume, ima otvorenu zimsku sobu pod krovom s madracima i dekama. Ovaj 'krov' nam je dobro dosao jer je niti minutu nakon naseg dolaska oko 11 navecer pocela pljuscina koja je trajala sat vremena- reklo bi se dobro tempirano :-) Dizanje u 5, brzinska klopa i spremanje i u 5.45 krecemo. Taman u zavrsnim fazama pripreme skuzimo dvojicu na pristupu (za koje se ispostavilo da su i AO Jasenice). Oni obilaze i penju na Zelenu glavu (zasumljeni "trokut" u podnozju Spika) s desne strane sto je vjerojatno i bolje od nase lijeve varijante jer smo se poprilicno namucili sa sneziscem (slika 3) i skroz ozbiljnim provlacenjem i penjanjem iza bergschrunda. Do vrha Zelene glave je vise manje jednostavno penjanje uglavnom nekih dvojki-trojki. Spik je cijelo vrijeme mrcina iznad glave koji sve manje izgleda onako pravilno i spicasto kao iz daljine (slika 4). Prelazak sa Zelene glave u 'podnozje Spika' je poprilicno psiholosko, jer se prelazi po uskom grebencicu s rupetinom na jednu i na drugu stranu (slika 5). Od tamo do te famozne Dibonove police ima valjda milion varijanti jer je stijena ogromna i razbucana puna svih mogucih oblika. Mi odabiremo najocitiji sistem kamina i zajeda koji vodi lagano ulijevo. I dalje penjemo nenavezani iako sam se u vise navrata prupitao jel to bas pametno s obzirom da neki dijelovi tamo uopce nisu bili trivijalni...al eto treba biti brz... Barem je stijena bila kvalitetna. Na tu Dibonovu policu, koju sam ja dozivio kao terasasti, polozeniji dio stijene s hrpom sljunka dolazimo oko 8.45. Tu smo se opet priblizili onim Slovencima koji su nas u pocetku bili poprilicno odrali. Navezujemo se i krecemo za njima usput nailazeci na pokoji klin i prateci, recimo to, logicnu liniju. Izvlacim punih 60m, a tezina je uglavnom u rangu cetvorki s mozda pokojim tezim detaljom koji bi se vjerojatno dao i izbjec. Drugih 60m ide po nesto laksem terenu (III) i tu negdje umjesto da idemo vise desno, prema Direktnoj smeri odlazimo lijevije prema Diretissimi. Inace smjeri su prakticki paralelne i svaka prati svoju zajedu, te su istog ranga tezine. Nakon toga jos malo preckanja po laganoj polici ulijevo (uz cak nesto spustanja) pod ogromnu zajedu (zljeb) koja pici narednih 4-5 cugova. Stijena je tu vrlo kvalitetna bez imalo krusljivog, konstantno u rangu petica, a razlika izmedju minusa i plusa je u kulicini stopinki/grifova na lijevoj strani zajede i nagibu stijene na lijevoj strani. Cugovi su dugacki (neki i po 50m) i konstantni a standovi su na mjestima gdje se zajeda malo prosiri ili polozi, uglavnom na vec postojecim klinovima, a nadje se i drvenih kajli :-) (slika 6). Nakon izlaska iz te zajede, sljedeca dva cuga su spojnica prema susjednoj s desne strane. Prvi cug u toj novoj zajedi je najruzniji dio smjera i cisti uzas od krsa koji izgleda kao da je netko uhu ljepilom zalijepio staklovinasto, plocasto kamenje koje samo ceka da se raspadne, naravno popraceno sa slabom mogucnoscu osiguranja. Nakon toga ko odrezano opet krece super kvalitetna stijena. Ovdje sam se vec lagano pitao ima li tome kraja i 'sto je meni ovo trebalo', al Nevenov visinomjer kaze jos samo nekih 150 - 200m visinskih pa je lakse :-) Da ti stvar jos malo zapapri, predzadnji, isto vrlo dugi cug, jos ubaci par teskih dijelova u rangu petica. Tu se dolazi na stand na udobnoj policetini pod samim vrhom, a dvadesetak metara lijevo se vidi okno i kraj Direktne smeri. Mi izvlacimo jos 60m uzeta ravno gore, te penjuci jos dio u paralelki izlazimo na sam spik Spika nesto malo iza 5. Vrh je inace na super mjestu s kojeg se vidi pol Austrije i vecina bitnijih Julijskih vrhova, osim Triglava... Sto se tice opreme i medjuosiguranja, mislim da smo dobro procijenili - nosili smo 9 kompleta (da ih je bilo i 10 bilo bi ok), hrpu gurtni, 8 frendova, 4 klina (koristeni na standovima), set cokova (njih smo najmanje koristili). Na kraju ovih duzih cugova skoro da i nismo imali sto razmjenjivati... Slijedilo je unistavanje cokolada i zaliha vode te beskonacni i dosadni spust od 1500m visinskih do doline Krnice. Kako nisam unaprijed pogledao kartu zavrsili smo na putu po Kacjem grebenu umjesto na onom koji se direkt spusta na Dom u Krnici. To je znacilo jos dodatnih pol sata hoda (lagano uzbrdo) kad smo se domogli doline i rijeke Pisnice. Inace, mislim da je taj planinarski put na Spik cisti mazohizami i definitivno nije za preporuciti jer je dugacak i dosadan. Dom u Krnici je super kucica na proplanku, vode ju dvije simpaticne Slovenke, a docekala nas je drvena kopanja u koju je curkala voda i u kojoj su se hladile gajbe s pivama, radlerima i sokovima. Raj za dvojicu zdenih ko grabe :-) Po noci opet pljuscina, ujutro sve u nekakvoj magli koja se vrlo sporo dizala, pa smo nakon jajc i kave/caja laganini odvalili jos tih nekih 10 km preko Kranjske Gore do pocetne tocke. Eto. Moj najduzi izvjestaj ikad. Mora da je Bodic zarazan :-)