Skolarci u Dolomitima

Bok svima, i tako je ta ideja o Dolomitima rodjena jos za posjete Belim Vodama zazivjela u sastavu Nina, Igor C., Sasa J., Marko M., Valent, Aco (sasin frend) i moja malenkost. U cetvrtak u rano ujutro smo krenuli kombijem put pod noge, put Cortine d' Ampezzo. Zbog guzve pred Cortinom smo izgubili par sati tako da smo kod prijevoja Falzarego bili popodne pa smo odlucili popesti se na Hexenstein (south rib) da nas ne ulovi mrak. Lijep smjer, duzine 150m ocjene IV+, detalja u zadnjem cugu kojeg je, kako i kaze vodic, steta zamijeniti laksim izlazom. No, ulovili su nas u smjeru taljani. Ti bahati talijani koji nemaju nikakvog odgoja ni osnova pristojnog ponasanja u stijeni. No nakon uspjesnog uspona u navezama Nina-Valent, Cajhen-Sasa i Mrkus-Smud svi skupa smo se skupili u podnozju kod kombija, nazdravili prvom danu jednom rakijicom i kojom casicom vina te se otisli smjestiti negdje u ocito poznato prespavaliste u sumi koje smo prozvali Hotel di Carabinieri. Prvu vecer su se uz logorsku vatricu i casicu razgovora donijele odluke o drugom danu. Valent i ja smo odlucili upustiti se u obaranje Tofane di Roses (South face). 800m uspona kroz cca 20+ cugova uz malo prehodavanja kroz dva amfiteatra kroz koje se u smjeru prolazi. Cijela prica pocela je dizanjem u 5, da bi s pristupom krenuli oko 7 i u smjer usli u 8.30h. Prvu polovicu smjera smo penjali naizmjence cug za cug, no u drugoj polovici smjera Valent je preuzeo stvar u svoje ruke i vodio ostatak smjera (jer sam ja lagano skiknul do tad). I osim sto je poveo drugu polovicu smjera, kao pravi as poveo nas je i u tezu varijantu V+. Iako mu se dobro zaznojilo celo u tom cugu, uspio ga je odraditi bez zastajkivanja. Kako smo se priblizavali kraju smjera isprijecilo nam se jedno eksponirano preckanje od 40ak metara gdje do izrazaja ne dolaze miske, vec mirna glava. Sve vise krusljiva stijena nije bila za zezanciju, al smo ju prosli bez problema. Zadnja dva cuga su fino za pozdrav sa smjerom bila dosta teska, IV- i IV+. Nakon 10,5 sati u stijeni dosli smo do dijela gdje je trebalo 200m prehodati do vrha Tofane i spustiti se u dolinu. Moram priznat da mi je sam kraj prije spusta ispao najtezi i bez ostrih Valentovih rijeci (koje zivot znace) nebi se odblokirao i prestao puzati po stijeni. Nakon tog sve je krenulo nizbrdo i to brzim tempom da nas mrak ulovi sto nize. Do ekipe smo se spustili nesto iza 22h u dobrom raspolozenju, s osmjehom na licu i rakijom u ruci. :) Za ovog skolarca - moram priznat da sam par puta doveden pred tocku osobnog razvoja i pomicanja osobnih granica - skroz nemalen podvig. Na parkingu, ekipa nam se pozalila da su njihovi planovi za feratu propali pa su taj dan proveli lagano - penjajuci sportske smjerove i obavljanjem shoppinga u Cortini. U subotu smo se svi skupa uputili u obaranje Via del Buco, IV, 250m. Predivan smjer, koji se inace ispenje za cca 3 sata, predivnih cugova cvrste stijene, ali kad vam se opet ubaci nepristojna trojna naveza najsporijih talijana ikad vidjenih u dolomitima, onda penjanje traje i 6 sati. A imali smo u plano eventualno popesti se i na koji toranj Falzarega. No, umjesto toga otisli smo samo u Cortinu na veceru, vratili se u the Hotel i uz casicu razgovora i logorsku vatricu zavrsili dan. U nedjelju smo cak uspjeli progovoriti vise od tri rijeci sa susjedama iz AOV (ako se ne varam) 100m od kojih smo spavali prethodna dva dana. Usprkos nasim pustim pozivima za vecernje druzenje uz vatru uspjeli smo se dogovoriti da idemo na kratko skupa penjati sportske smjerove prije polaska kuci. Ne znam kak se penjaliste zove, ali na cesti za passo Giau hrpa je predivnih smjerova i od popodneva u hladu. Tamo smo se lagano pentrali do cca 14h, pa krenuli nazad za zagreb. Sa prvim mrakom smo bili pred arenom u zagrebu. Sve skupa preeeedivan izlet, jos ljepseg vremena i ekipe koja garantira nezaboravan provod uz dobro odradjen posao po koji smo i dosli - alpinizmiranja! :) A u nastavku evo i par fotki ovogodisnjih skolaraca u akciji.... :) https://www.dropbox.com/sh/l4cduub6hidy2uk/-loo-_tr4V