Dok vi po glavama vrtite omiljene clipove, svatko prema svojim afinitetima hehehe
……. ja sam slučajno prisiljena danas mirovat, pa neka i ja napišem koje slovo.
O Aigoru sa Željkom i Macom:
- fakat smo bili iznenađujuće brzi i sve je išlo nevjerojatno glatko, a prvi put smo penjali skupa! (valjda imamo slično posložene stvari u glavi, nemam drugo objašnjenje)
- Željka je još od svoje škole imala neka loša sjećanja iz Aigora, i kad je sa štanda ugledala tu mrsku ploču u sljedećem cugu oči su joj zablistale osvetničkim sjajem; neustrašivo je krenula i, treba li uopće reći, zgazila taj detalj ono baš junački
- Aigor ima jedan jako simpa cug, po grebenu širine ovećeg noža – zašto mi to nitko prije nije rekao?
O Šaleškom sa Markom B
- u vodiču piše 5a/b; na pločici na ulazu piše 4c; Marko i ja smo se složili da je to solidni 5b
- lijepo mi je Turbo večer ranije rekao da ne idem u to!
- ne, sad ozbiljno: smjer je baš lijep, konstantne težine, povremeno fino eksponiran, jedni zez je što te ocjena zavede – očekuješ ipak nešto malčice lakše…
- plan je bio produžit u Brid za veliki čekić, međutoa osujetili su ga Mikey i Florian, Švicarci ispred nas, koji su tak loše i sporo penjali da je to bilo za poludit
- da nije bilo Marka i mene, miceki bi valjda i sad ćubili gore na abseil štandu: njihova apsolutna neupućenost u umjetnost abseilanja išla je dotle da nisu znali složit prusik!!! (a kad sam konačno ukopčala prvog od njih i rekla mu da ponese štrik, lik ga je ovlaš prebacio oko vrata ko ručnik…)
Kako to već biva, poslije svega se ide na – uvijek isto i vazda nepromjenjivo – mjesto klopat i cugat. Ali ne i ovaj put! Baš kad ja dogovorim sa Švicarcima da se vidimo kod Dinka (pa bio bi red da Marku i meni plate cugu, ne?) – e tad ekipa odluči da se ide na pizzu u centar. Nisam htjela proturječit, jer oni su bili pod teškim PTSP-om, izbjeglice iz lavine (fakat su bili vidno potreseni, ne šalim se sad), ali, just for the record: pizza je bila na granici jestivog.
Zrinka