Evo i moj prvi izvještaj.. =)
I ispravak Turbovog navoda, iz ZGa smo krenuli 07:30, točno se sjećam kako sam se u 06:30 kada sam se probudila primala za glavu i pitala "Što mi je to trebalo?".
No u svakom slučaju, stigli smo u Paklenici, kišica je padala i kada smo krenuli prema smjeru u kombinaciji Turbo-Luka, Zeko-ja, još je malo pojačala.. Zeko i ja samo se odlučili pridružiti Turbu i Luki u Danaji pošto je ja još nisam penjala, a sama stijena je bila više manje suha. Dok sam ja krenula u smjer, kiša je već prestala ( jeej! ). U svakom slučaju smjer je lijep, a detalj nije strašan (barem meni kada sam ga penjala ko druga)...
Pošto smo to brzo prošli i imali još dosta vremena, Zeko i ja smo odlučili još popet Frau Blucher. Ono što bi meni bilo korisno za znati je da prvi cug nema štanda (ili ga ja nisam našla, a niti Marko-Pavao naveza koja je penjala prije nas). Ako želite spojiti 1. i 2. cug onda je možda dobro preskočiti zadnji spit u prvom cugu jer je on skroz desno, a smjer nastavlja lijevo pa se napravi fino trenje. To sam ja napravila, pa sam se nakon još 2 ukopčana kompleta ipak odlučila vratiti na kraj prvog cug i napraviti improvizirani štand na nekom pješčanom satu koji je skroz uz desni rub u nekom žbunju... Sljedeća dva cuga smo popeli bez peripetija (hvala Pavlu na bijelim oznaka na stijeni :D ). Zadnji cug je penjao Zeko koji mi je objašnjavao kako ne zna zašto je to 6a cug kad je ful lagan. Naime, Zeko nije vidio da smjer nakon prvog pravog spita ide još desno preko glonđe. Ali smo zaključili da nam se to neda i da je dovoljno kasno te da ćemo mi oko glonđe, a ne preko.
Drugi dan smo bili nadobudni pa smo Zeko i ja išli penjati Karabore, 5b.. Znali smo da postoji ta fama oko ocjene, ali smo nekako mislili, 5b how hard can it get? E pa, dosta.. Zeko je vodio ključne cugove, na trećem cugu je odlučio da je bilo dosta muke za danas pa smo absailali iz smjera.. ja se nekako nisam imala volje niti probati uputiti u taj treći cug ko prva (možda je večer prije bila zaslužna, hmm.. ) U paraleli se dogodio ovaj odron u obiteljskom koji je i zvučao i izgledao jaaako strašno tako da je bilo odmah zovi Željku da vidiš jesu li svi ok... Svi su OK...
Kako nam ipak nije bilo dosta, otišli smo u Frankeinsteina.. Tu ću samo reći da nisam uspjela naći štand nakon one poljoprivrede (ocjene 2) nego sam došla dosta iznad štanda, ali na dosta ogromnu policu tako da nije bio problem zihranja. ostatak smjera je bio super...
A navečer je Zeko našao još i snage da nam zasvira =)
Tina