Stišće faks, ali stišću i Alpe - Izvještaj Grintovčev steber

Penjao sam ovaj vikend s pročelnicom Komisije za alpinizam (u ostatku teksta Tea) u Grintovcu. S obzirom da je meni malo naporan idući tjedan s ispitima, odlučili smo se za nešto ležernije, a izbor je pao na Grintovčev steber. Pristupa do Češke koče ima 50 min laganog hoda, a od koče do smjera sat vremena još laganijeg hoda. Praktički do ulaza u smjer vodi planinarski put, a liniju je izuzetno lako uočiti. Orijentacija je također izrazito jednostavna, prati se jasna zajeda cijelo vrijeme. Ja sam spojio prva dva cuga i zadnja dva cuga po Mihelič skici. Detaljna dužina je po našem mišljenju jako mekano ocijenjena, a klinova u cijelom smjeru ima u izobilju, čak i par spitova na štandovima. Usudio bi se smjer nazvati početničkim alpskim smjerom s malo konkretnijim penjanjem te bih ga ovim putem preporučio svima koji su skupili nešto alpskog iskustva po štirkama. Zadnji cug je zanimljiv 50-metarski kamin, a na izlazu smo u 9 i po. Inicijalni plan nam je bio nastaviti po smjeru Saar-Sartler do vrha Grintovca (GS završi na velikoj polici s koje ide odstup), ali prilikom ulaza u nastavak smjera se pol Grintovca srušilo na nas. Padale su tu ozbiljne gromade, a ispod nas su Medić/Prpić penjali Košutovu Spominsku smer pa smo odlučili ipak odustati od nastavka da nebi drugu polovicu Grintovca srušili. E sad, jesmo mi promašili zamišljenu liniju nastavka, nemam pojma, ali kasnijim razgovorom s tetom u koči smo saznali da je taj nastavak izuzetno rijetko penjan. Pifkan i sunčanje u domu pod Dolgim hrbtom i razmatranje smjerova koje još tu treba popesti pa polazak za Zagreb.