Rođendan v Šitami (Herlec-Kočevar (V-, 550m))

Nakon Bavarske i godinu dana čekanja opet je došao taj dan, ali ovaj put nismo u originalnom sastavu. Ovaj put smo napravili par izmjena i pozvali prijatelja, mladog perspektivnog alpinista pripravnika iz AOV, Brunu. Tako da je udarni tim bio: Glumac-Bruno, Mance-Ja. Smjer na nišanu: Herlec-Kočevar u Šitama. U Tamar smo stigli u petak navečer da se u subotu rano možemo što prije uvjeriti u ljepote penjanja u Šitama s pogledom na Jalovec. Buđenje u pet, kava, dobivanje od sna, polazak i za sat i pol okej tempa stigosmo do pristupa smjera. Uvjereni da neke radnom suhe grane na tlu označavaju pristup krenuli smo lagano solirati 40-tak metara pristupne trojke (Čitaj: Fulali smo pristup i došli s krive strane…nema veze, malo soliranja ujutro je dobro za glavu :) ) do police gdje se navodno nalazi potkova kao oznaka početka smjera. Potkovu nismo našli, al smo našli friški jeseničanin koji još miriše na Jesenice. Smjer počinje s fora pacemaker prečnicom (IV-) di se lomi sve živo i jedino što je ukopčano je onaj friški sjajni klin na pola metra iznad tla, a do sljedećeg imaš finog gibanja i padanje se ne oprašta (Klin na početku služi samo da ne odletiš skroz u dolinu ako se razbiješ). Poslije krušljivog starta slijede tri cuga jako lijepog penjanja po kompaktnoj skali (zajeda i ploče,najveća težina V-, jako dobro poklinano) što vodi do izrazitog lijevka koji se vidi iz doline. Lijevak krase prekrasne bijele položene ploče i fora lagano penjanje bez ikakvog ukapčanja, ali bože moj , tko pada u I/II cugovima :). Nakon prekrasnih ploča kreće 150-200 metara krša (I-III) koji je najbolje proć brzo i simultano do detaljnog kamina . Mance i ja smo imali šum u komunikacijskom kanalu i izgubili smo nepotrebo 45+ minuta bualjanjem kroz taj dio smjera. Detaljni kamin, malo uzak-malo širok, malo off-width malo raskorak al ide i nije ništa teško (IV+)… detalj je prije samog kamina u ploči s malom policom gdje treba iskoristit svoje kung fu vještine s pothvatima (V-) jer se lako zajebeš i ostaneš ležati na poličici u nekoj čudnoj pozi iz koje se treba znat izvući. (Svaka čast Bruni na demonstraciji Kako Ne!, ali se iskupio sa demonstracijom penjanja u uskom dijelu kamina.). ALI TO NIJE SVE! Po izlasku iz kamina treba voditi računa o partneru ispod vas jer glonđe veličine nogometne lopte su spremne na hitri odlazak u dolinu čim ih blago pomilujete. Predzadnji cug je najveći krš cijelog smjera i nadaš se da nema nikog ispod tebe jer penješ zajedu u desno u kojoj se sve raspada čim nešto krivo takneš i leti na štand ispod detaljnog kamina. Zadnji cug je ne baš trivijalna četvorka, također s upitnom kvalitetom kamena…to malo stisneš i eto ga, zadnji štand na kraju smjera. Poslije ispenjanog smjera slijedi još malo bauljanja po izlaznoj grapi koja vodi na jedan od vrhova Šita gdje se otvara prekrasni pogled na greben i Jalovec. Tu također počinje i 3 sata cupkanja do planinarskog doma, ali nije ništa dramatično… fora grebenarenje i taman kad se zapitaš “Kud sad?” ukaže se neki možic koji ti govori da ideš dobrim putem. Sve u svemu, smjer je okej, ništa teško, lijepo penjanje u V- cugovima te fora kamin, klinova u penjačkim dijelovima i više nego dosta… ali vjerujem da bi ljubitelji suhozida bili zadovoljniji jer u svakom trenutku možete ponoviti vještine odlaganja kamena i gradnju suhozida koliko ima krša koji čeka put u dolinu. :)