Jako lijep izvjestaj Marko!
Nakon stvarno predobre subote usljedila je ta tuzna nedjelja. Pomalo umorni od Brida za Veliki Cekic,a pomalo mamurni od devijantnog tuluma na plazi odlucili smo ne zaletavati se u smijer prije nego sto jos malo odmorimo. Kad odmorimo idemo u nesto kratko blizu parkinga (Kaze M.).
Luka nam predlaze da u medjuvremenu odemo do poluspilje desno od Ljuske odakle cemo promatrati Maticu u napredovanju.I zaista, sve naveze su se poslozile kao na dlanu. Mateljan i Kokanovic u Watersongu, pola skole u CK i 4 naveze u Srednjem rebru.
Uzivamo u pogledu opijeni mirisom perunike i cvrkutom ptica. Jedini koji je remetio tu idilu bio je seljacina Luka koji je stalno nesto urlao navezama preko puta. Da se tako ne dere i u Solidumu pomislio bih da mu je to od kamena koji ga je dan prije pogodio iznad oka.
I tako mi lezimo nesto vise od sat i pol, a mozda i dva kad ja rekoh Marku da je vrijeme za pokret. I onda SOK i NEVJERICA!! Kaze on meni:
"Deda odjebi, ne da mi se danas nista penjati!"
Ne vjerujem i ne zelim da vjerujem. Pokusavam ga nekako odobrovoljiti, ali ne uspjevam.
Buduci se nisam vise ugodno osjecao u drustvu seljacine i ljenjivca revoltirano se spustam u klance u nadi da cu naici na nekoga tko bi me htio odvesti u neki smjer, pa makar i u Olivera.
Ne nalazim nikoga. Srce mi se cijepa. Besciljno lutam klancima. Na kraju legnem na zidic pored potoka i lezim, i lezim, i lezim ... Eto takva je bila nedjelja.
Svi su nesto penjali, Luka i Marko nisu bas nista, a ja sam samo odsolirao jedan novi sportski smjer odmah blizu parkinga po imenu "Markova kita" tezine 0 i duzine 5 cm.
BorisP aka Deda